Biljana Sredanovic - Moji omiljeni odlomci ovog genijalnog pisca
Ivo Andric - moj omiljeni pisac

Ivo Andric'

Znakovi pored puta

****** Sta su nase igre u djetinjstvu? Nejasno sjecanje na nesto sto je bilo, ili bar moglo biti? Ili slutnje neceg sto ce biti, ili bi moglo da bude? Ili mozda, samo puka igra slucaja u koju smo mi, uvijek skloni da u svemu trazimo zakonitost i logiku, unosimo red i smisao koji, u stvari, ne postoje? ****** Ludo je zamjerati zivotu sto prolazi kad znamo da mu je sav smisao i sva vrijednost u tome sto je prolazan, ali od te nedoslijednosti malo ko moze da se odbrani. ****** Oni koji zaista vole svoj rodni grad, koji su mu vjerni, i imaju srcanosti i strpljenja da ostanu na jednom mjestu, na svom mjestu, i onda kad sve goi covjeka da trazi drugo, lakse- samo oni, valjda imaju ovakve divne i svecane trenutke kao velike nagrade za svoju istrajnost i odanost; u tim trenutcima se njihov, cesto jednolicni i teski zivot odjednom preobrazava i biva raskosan, bogat i zanosno lijep. ****** Covjek koji je putovao, trgovao, gradio i rusio, voleo i mrzeo, i koji se zaustavio u jednom gradu kome do tada nije ni ime cuo, sa zeljom da predahne i sakupi snage za dalja putovanja i iskustva, ili da tu, mozda ostavi kosti i sa njima posljednji bljesak neobicnog duha koji ga je vodio svijetom. Jedno ili drugo, on to jos ni sam tacno ne zna. Sad zivi tu kao stranac kome nista ne treba. Ne trazi nikog, a svakog ko mu se priblizi gleda pronicljivo ostro, kao da samo pogledom zeli da kaze ovejanu sustinu onog sto je u minulim godinama susreta i obracuna jasno i nedvosmisleno shvatio, neku tesku i sudbonosnu istinu, koja bi onog trenutka kad bude shvacena i prihvacena od svih ljudi znacila izbavljenje covjecanstva. ****** Mislim da mi nikad, ni priblizno, nece poci za rukom da izrazim ljepotu koju imaju obicne radnje, sitni dogadjaji i male radosti svakidasnjeg zivota, gledani kroz jednu veliku brigu ili zalost koja nam tenutno zaklanja svijet. Kroz nedogledne brige i napore izgledaju radosti zivota savrseno i zanosno lijepe. I kad bismo, poslije, kad brige minu i napori prestanu, mogli istim ocima da ih vidimo, bili bismo potpuno nagradjeni za sve. Ali ne mozemo. Ne mrzim nikog; osim one koji mrze druge ljude, i jos, ponekad, one koji preziru umjetnost. ****** U izuzetnim i sudbonosnim dogadjajima kao sto su ova bombardovanja iz vazduha, kao i u vremenima teskih politickih progona, drzanje vecine ljudi je slicno. Plasljivima i samozivima se cini da je sve sto se desava - svaka pojedinost - uperena protiv njih licno. Plitkoumni ljudi, kao i oni koji su po prirodi lakomisleni i bezbrizni, ne misle o tim dogadjajima uopste, sve dok ih ne osjete na sopstvenoj kozi. Jedino razborit covjek trudi se da sve promjene u drustvu i javnom zivotu posmatra hladnokrvno i tumaci pravilno, i da prvo uoci i ocjeni njihovo opste znacenje, a tek poslije toga ispituje u kojoj mjeri ti dogadjaji mogu i njega licno da pogode, i onda nastoji da se ukloni i zastititi - ukoliko mu je to mogucno i moralno dopusteno.
(Beograd,1944)
******

Nazad
Copyright © 1999 Biljana Sredanovic     email: biljana3@sprint.ca