NA UBOGOM POLJU
Na ubogom polju moga zavicaja
Ne cuje se pjesma veselja i zetve,
Samo sum zalosni robinje Neretve
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.
Ovoj zemlji gospod srece dao nije,
Pritisk'o je jadom i cemerom dugim;
Dok se sunce radja narodima drugim,
Nas studena zima razdire i bije.
O, zar nije dosta nevolje i tuge,
I surova puta sto reze i bode?!
Vaj, uzaman more nase krvi ode...
Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge.
Gdje su nase muke?...Gdje su nase zrtve?
Zar ne cuje niko, sve jace i jace
Krv nasih otaca kako ljuto place
I kako se tresu one kosti mrtve?
Tesko nama!...Eno, tudjin se veseli
I sva blaga nasa otima i hara...
I bog mu pomaze i njime se stara,
A nas crni seljak crna hljeba zeli.
Na ubogom polju svoga zavicaja
On ne pjeva pjesmu veselja i zetve...
Samo sum zalosni robinje Neretve
Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.