NA UBOGOM POLJU

Stari most u Mostaru
    Na ubogom polju moga zavicaja
    Ne cuje se pjesma veselja i zetve,
    Samo sum zalosni robinje Neretve
    Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.
    
    Ovoj zemlji gospod srece dao nije,
    Pritisk'o je jadom i cemerom dugim;
    Dok se sunce radja narodima drugim,
    Nas studena zima razdire i bije.
    
    O, zar nije dosta nevolje i tuge,
    I surova puta sto reze i bode?!
    Vaj, uzaman more nase krvi ode...
    Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge.
    
    Gdje su nase muke?...Gdje su nase zrtve?
    Zar ne cuje niko, sve jace i jace
    Krv nasih otaca kako ljuto place
    I kako se tresu one kosti mrtve?
     
    Tesko nama!...Eno, tudjin se veseli
    I sva blaga nasa otima i hara...
    I bog mu pomaze i njime se stara, 
    A nas crni seljak crna hljeba zeli.
    
    Na ubogom polju svoga zavicaja
    On ne pjeva pjesmu veselja i zetve...
    Samo sum zalosni robinje Neretve
    Hladan vjetar nosi preko pusta kraja.