Ziveci zatocen, u osami i nemilosti, vezir se sjetio zivlje svoga porijekla i svoje zemlje. Jer, razocaranje i bol odvode misli u proslost. Sjetio se oca i majke. (Umrli su oboje jos dok je on bio skroman pomocnik nadzornika carskih stala, i on je dao da im se opervaze grobovi kamenom i podignu beli nadgrobni nisani.) Setio se Bosne i sela Zepe, iz kog su ga odveli kad mu je bilo deset godina. Bilo je prijatno, tako u nesreci, misliti na daleku zemlju i rastrkano selo Zepu, gde u svakoj kuci ima prica o njegovoj slavi i uspjehu u Carigradu, a gdje niko ne poznaje i ne sluti nalicje slave ni cijenu po koju se uspeh stice. Jos tog istog ljeta on je imao prilike da govori s ljudima koji su dolazili iz Bosne. Raspitivao je, i kazivali su mu. Poslije bune i ratova bejahu naisli nered, oskudica, glad i svakojake bolesti. On odredi znatnu pomoc svima svojima, koliko god ih jos ima u Zepi, i u isto vrijeme naredi da se vidi sta im je najpotrebnije od gradjevina. ..... Na svasta se moglo pomisliti prije negoli na tako cudesnu gradjevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeci nad ponorom. Ispod luka se videlo, u dnu vidika, parce modre Drine, a duboko nad njim je grgoljila zapenjena i ukrocena Zepa. Dugo oci nisu mogle da se naviknu taj luk smisljenih i taknih linija, koji izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj ostri mrki krs, pun kukrikovine i pavite, i da ce prvom prilikom nastaviti let i isceznuti. ...... Tako ostade most bez imena i znaka. On je, tamo u Bosni, blestao na suncu i sjao na mjesecini, i prebaciva preko sebe ljude i stoku. Malo- pomalo, isceznu posve onaj krug razrovane zemlje i razbacanih predmeta koji okruzuju svaku novu gradnju; svijet raznese i voda otplavi polomljeno kolje i parcad skele i preostalu gradju, a kise saprase tragove klesarskog rada. Ali predeo nije mogao da se priljubi uz most, ni most uz predeo. Gledan sa strane, njegov bijeli i smjelo izvijeni luk je izgledao uvek izdvojen i sam, i iznenadjivao putnika kao neobicna misao, zalutala i uhvacena u krsu i divljini.